Povijest nordijskog hodanja
Nordijsko hodanje (izvorno nazvano sauvakävely) svoj nastanak bilježi početkom 20. stoljeća, a razvijeno je u Finskoj kao ljetna vježba za skijaške trkače na izvansezonskim treninzima kada nije bilo snijega.
Desetljećima su tijekom 1900-ih godina sportaši trenirali zimsko skijaško trčanje hodajući samo sa štapovima tijekom ljetnih mjeseci. Ubrzo su shvatili da im to daje veliku prednost i da je tehnika savršeno pomagalo u treningu koje im je zadržalo srce i pluća u vrhunskom stanju te omogućilo da mišići gornjeg i donjeg dijela tijela ostanu u vrhunskoj formi.
Nordijsko hodanje 1980-ih počinje koristiti sve više ljudi kao samostalnu rekreacijsku tjelesnu aktivnost te ti entuzijasti uviđaju da postižu vježbu za cijelo tijelo koja je ujedno zabavna i jednostavna za primjeniti u svakodnevnom životu.
Pravi proboj nordijskog hodanja kao treninga dogodio se 1997. godine, kada je finska tvrtka u suradnji sa sportašima i stručnjacima sportske medicine izumila novi sustav treninga i štapova kako bi omogućila današnju tehniku nordijskog hodanja.
U razdoblju od 1997. do 2000. godine 'Finski sportski institut' udružuje snage s ostalim agencijama i proizvođačem skijaških štapova 'Exel' kako bi konkretizirao tehniku sporta i razvio specifične štapove za nordijske hodače.
Istraživanje učinaka ove jednostavne tehnike ubrzo je dovelo do njenog testiranja kao zdravstvene i rehabilitacijske tehnike - rezultati su bili toliko impresivni da je postala glavno sredstvo u promociji aktivnosti širom svijeta.
Kada je 'Helsingin Sanomat', jedna od najvećih novina u nordijskoj regiji, prepoznala nordijsko hodanje sa štapovima, novi je sport započeo s velikim udarom. Marko Kantaneva, poznati finski sportski instruktor i profesionalni trener, predavao je hodanje sa štapovima na 'Sportskom institutu' u Vierumakiju u Finskoj, i autor je prvih obrazovnih programa za ovu vježbu.
S brzim rastom i brojnim prednostima koje doživljava ovaj novi oblik tjelesne aktivnosti, bilo je za očekivati da će nedugo prije ovaj stil hodanja preći granice Finske i usvojen u druge zemlje kao preferirana metoda vježbanja za zdravlje, rehabilitaciju i kondiciju. Popularnost nordijskog hodanja rasla je diljem kontinentalne Europe s milijunima redovitih sudionika.
U nekim europskim zemljama, poput Austrije, Njemačke, Nizozemske, Norveške i Švedske nordijsko je hodanje ubrzo postalo glavna aktivnost s posebnim časopisima koji su mu posvećeni, zajedno sa odjećom, obućom, i naravno štapovima. Sada dobro napreduje i u drugim zemljama poput Japana, Australije, Nizozemske, Velike Britanije i SAD-a. Posljednji podaci govore da nordijsko hodanje, samo u Europi, prakticira više od 30 milijuna ljudi.